Usamljenost i starost
Prema najnovijim istraživanjima, usamljenost značajno povećava rizik od moždanog udara kod osoba starijih od 50 godina. Takođe se dovodi u vezu sa pogoršanjem mentalnog zdravlja i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Usamljenost je postala jedan od najčešćih problema među starijim osobama. Rezultati poslednjeg popisa stanovništva u Republici Srbiji pokazuju sve veći broj samačkih staračkih domaćinstava. Mnogi stariji žive sami, udaljeni od svojih najbližih; neki su izgubili voljene, dok su drugi zbog fizičkih ograničenja prinuđeni da dane provode sami. Pandemija koronavirusa dodatno je doprinela prinudnoj usamljenosti, a izostanak socijalnih kontakata dovodi do postepene društvene izolacije.
Usamljenost ne samo da može biti znak kognitivnog opadanja u starosti, već i otežava održavanje prijateljstava i komunikaciju, što dodatno povećava osećaj izolacije. Jedan od razloga za smeštaj u dom za stare, pored zdravstvenih potreba i smanjene funkcionalnosti, jeste upravo usamljenost. Sve više rodbine istražuje uslove smeštaja u domovima za stare kako bi pomogli svojim voljenima da prevaziđu osećaj samoće. Neretko i sami korisnici donose odluku da presele u dom zbog potrebe za društvom.
U našoj ustanovi socijalne zaštite brinemo o svakom korisniku i njihovim specifičnim potrebama. Kroz pažljivu procenu i prepoznavanje potreba organizujemo raznovrsne dnevne aktivnosti, intenziviramo druženje i potičemo korisnike da učestvuju u različitim sekcijama u domu. Naši korisnici kroz ove aktivnosti sklapaju nova prijateljstva i zajednički rade na smanjenju osećaja usamljenosti. Topla reč, obrok i kafa u društvu, uz pažnju zaposlenih, motivišu korisnike na aktivniji život u zajednici. Interakcija sa drugima, razmena mišljenja i razgovori o aktuelnim temama pozitivno utiču na mentalno zdravlje starijih osoba, pomažući u prevenciji anksioznosti, depresije i demencije.