Lečenje Alchajmerove demencije
Trenutno ne postoji lek koji bi zaustavio napredovanje Alchajmerove demencije. Ipak, lečenjem simptoma i pružanjem podrške porodici obolele osobe mogu se postići značajni rezultati. Razni lekovi, kombinovani sa dodatnim načinima lečenja, mogu ublažiti simptome bolesti i odložiti pojavu simptoma za neko vreme.
- Važno je započeti lečenje što ranije kako biste sačuvali dragoceno vreme za sebe i svoje bližnje.
- Antidementni lekovi ublažavaju simptome demencije. Iako ne mogu sprečiti napredovanje promena u mozgu, mogu ublažiti tegobe i odložiti klinički tok bolesti na određeno vreme.
- Niz metoda bez upotrebe lekova može poboljšati mentalne sposobnosti i pozitivno uticati na raspoloženje pacijenta.
- Vi sami možete doprineti lečenju.
Veliku ulogu u lečenju ove bolesti imaju lekovi. Oni ne mogu sprečiti ili zaustaviti napredovanje bolesti, ali mogu znatno da je uspore. Antidementni lekovi utiču na što duže održavanje mentalnih sposobnosti i opšteg stanja pacijenta. Iako se biološki proces bolesti i promene u mozgu ne zaustavljaju, lekovi pospešuju prenos informacija među nervnim ćelijama. Delovanje, doziranje i neželjene reakcije razlikuju se među pojedinačnim lekovima, a delotvornost terapije nije ista kod svih pacijenata.
Grupacija lekova za lečenje Alchajmerove demencije:
Pratite delotvornost lečenja:
Za ublažavanje i uklanjanje simptoma koriste se i druge supstance poput antipsihotika i antidepresiva. Antipsihotici se koriste samo u hitnim slučajevima u što je moguće manjoj dozi i na najkraći mogući vremenski period. Antidepresivi mogu pozitivno uticati na kontrolu impulsa i raspoloženje.
Od ključnog značaja je dugotrajan i redovan unos propisanih lekova. Pošto neki lekovi počinju da deluju tek nakon nekoliko nedelja, treba biti strpljiv i uporan. Efekti lečenja se razlikuju od bolesnika do bolesnika – neki brzo primećuju poboljšanje, dok se kod drugih u početku ne vidi nikakav napredak. Lekove treba uzimati onoliko dugo koliko je lekar propisao. Ne pridržavanje saveta lekara i samovoljni prekid terapije dovodi do gubitka postignutih rezultata, a u nekim slučajevima i do pogoršanja simptoma.